Jedna zima sa Kristinom - Zdravko Čolić

Jedne proste Vojvodjanske zime
na salasu prijatelja mog
malo drustvo se skupilo iz grada
sve mladici iz dugih skolskih dana
a na vratima doma, uz plamen petrolejke
se smijesilo lice na nas

Jedne proste Vojvodjanske zime 
na salasu prijatelja mog
dok su ruke jos promrzle od puta
dugo stresale pahulje s kaputa 
ti si prisla i od srca mi pruzila 
casu crnog vina, Kristina, Kristina 

Dobra vam noc, prijatelji 
dobra vam noc, dobro nam dosli
dobra vam noc, prijatelji
sjedite tu i zapjevajmo svi 

Onda smo izasli na dvoriste ja i Kristina
skripao je snijeg pod nogama 
ljubio sam je, ljubio
da li se sjecas, Kristina